PUŠAČI PADAJU NA TESTU - spirometrija

TEST za ispitivanje funkcije pluća -  spirometrija   je jednostavan, brz i bezbolan test, pomoću  kojeg se procenjuje funkcija pluća, merenjem  volumena  (zapremine) vazduha,   koji bolesnik može da izduva iz pluća posle makismalnog izdaha. Uočeno je da se ovaj metod, nažalost, nedovoljno koristi, a posledica je nedovoljno  dijagnostikovanje  hronične  opstruktivne bolesti pluća (HOBP).

Spirometrija  pomaže  da  se izmeri opstrukcija  (ograničenje) protoka vazduha u disajnim putevima i postavi definitivna dijagnoza HOBP. Ovaj test služi da se potvrdi postojanje opstrukcije u disajnim putevima, kao i da se proceni težina opstrukcije u disajnim putevima i odredi stepen potrebne terapije. U otkrivanju opstrukcije u disajnim putevima pušača, koji imaju ili još nemaju  simptome  bolesti  ovo je nezaobilazan  dijagnostički metod. Testom se prati, takođe,  progresija HOBP, ali i procenjuje odgovor na terapiju.

Spirometrija služi i u proceni prognoza  (FEV1) u HOBP, u preoperativnoj proceni, u dijagnostikovanju  i proceni težine drugih bolesti disajnih organa. Zatim, za razlikovanje nedostatka vazduha  zbog opstruktivnih  ili restriktivnih poremećaja,  kod ispitivanja uticaja faktora radne sredine, kod procene  sposobnosti ronjenja i određivanja profesionalne  sposobnosti za neka zanimanja.

Spirometar je uređaj, kojim se meri koliko efikasno i koliko  brzo mogu da se isprazne pluća. Postoji nekoliko vrsta spirometara. Korisno je da se štampa  spirometrijski grafikon. Spirogram je krivulja koja prikazuje zapremine u vremenu izvođenja testa. Na osnovu spirometrijskih merenja dobijaju se vrednosti, koje se koriste u postavljanju dijagnoze HOBP i one uključuju: FVC (forsirani vitalni kapacitet) - ukupna zapremina vazduha, koja može forsirano da se izduva u jednom  dahu; FEV1 (forsirani ekspirijumski volumen u prvoj sekundi) - zapremina vazduha, koja se izduva u prvoj sekundi maksimalnog  izdaha (meri se koliko brzo pluća mogu da se isprazne); FEV1/FVC – procenat vazduha,  koji se izduva u prvoj sekundi u odnosu na ukupnu izdahnutu zapreminu. FEV1, iskazan kao procenat FVC, klinički je koristan indeks za otkrivanje opstrukcije (ograničenja) protoka vazduha.

Spirometrijski rezultati mogu da budu normalni, opstruktivni,restriktivni ili mešani opstruktivni i restriktivni.

 A, najčešće bolesti sa opstruktivnim poremećajima su: hronična opstruktivna bolest pluća, astma, bronhiektazije, cistična fibroza, karcinom pluća (veliki rizik kod HOBP) i obliterativni bronhiolitis.

Pripreme za izvođenje spitometrije moraju da budu, takođe, pažljive.

Da bi spirometrijski rezultati bili tačni i pouzdani bolesnik ne treba da uzima sledeće lekove: kratkodelujuće ß2 -  agoniste šest sati,  dugodelujuće ß2 - agoniste 12 sati, ipratroium i fenoterol šest sati i tiotropium 24 sata. Pre početka, pacijentu treba objasniti svrhu izvođenja testa i demostrirati postupak. Takođe, važno je zabeležiti godine starosti, visinu i pol i uneti u spirometar, zabeležiti kad je poslednji put koristio bronhodilatator, smestiti ga da udobno sedi i osloboditi pritegnute odeće.

Najbolje je da za vreme spirometrijskog merenja bolesnik sedi. Veoma je važno da se bolesniku pažljivo

objasni i demonstrira pravilno testiranje. Bolesnik treba da udahne vazduh potpuno, zadrži dah i čvrsto stisne usne oko usnika, izduva vazduh iz pluća što jače i brže sve dok se pluća potpuno ne „isprazne“ i, na kraju, udahne normalno i odmori se. Izdah mora da traje dok se sav vazduh ne izduva, odnosno najmanje šest sekundi, a može da traje 15 i više sekundi. Kao i kod drugih testova, rezultati su validni i mogu se koristiti samo ako su izvedeni pravilno. Merenje se ponavlja tri puta. Analiziraju se najviše izmerene vrednosti FVC i FEV1 od bilo koje tri tehnički zadovoljavajuće krivulje, s tim da FVC i FEV1 tri izabrane krivulje ne variraju više od pet posto ili 100 mililitara, u zavisnosti od toga šta je veće.

Ako bolesnik oseća bolove u grudima ili kašlje u toku spirometrijskog ispitivanja to može da utiče na merenje i to treba registrovati. Po obavljenom spirometrijskom ispitivanju zdravstveni radnik interpretira bolesniku dobijene rezultate.

Spirometrijske vrednosti se izražavaju kao procenat ostvarenih tabličnih vrednosti. Kod zdravih osoba odnos FEV1/FVC je od 70 do 80 procenata; vrednosti niže od 70 odsto ukazuju na ograničenje protoka vazduha i na moguću HOBP. Što je procenat ostvarenja FEV1 niži, prognoza bolesti je lošija. FEV1 se vremenom smanjuje više kod  bolesnika sa HOBP nego kod zdravih osoba.

Spirometrija može da se koristi za praćenje progresije bolesti, ali interval između dva merenja ne treba da je kraći od dvanaest meseci.

 

dr Mimica Jovanović Nenadić,

pulmolog