Hipoglikemija

Hipoglikemija je stanje u kom je nivo šećera (glukoze) u krvi nenormalno nizak. Normalno telo održava nivo šećera u krvi unutar prilično uskog opsega (oko 3,43-6,1 mmol / L krvi). U šećernoj bolesti nivo šećera u krvi postaje previsok, u hipoglikemiji nivo šećera u krvi postaje suviše nizak. Niski šećer u krvi uzrokuje loše funkcionisanje većine organskih sistema u telu. Mozak je naročito osetljiv na niske nivoe šećera u krvi, jer je glukoza mozgu najveći izvor energije. Mozak odgovara na niske nivoa šećera u krvi te preko nervnog sistema podstiče nadbubrežne žlezde da luče adrenalin. To podstiče jetru da oslobodi šećer i tako podesi nivo u krvi. Ako nivo padne prenisko, to može oštetiti moždanu funkciju.

Uzroci hipoglikemije

 Nekoliko je različitih uzroka za nastanak hipoglikemije:

  • prekomerno lučenje insulina iz pankreasa,
  • previsoka doza insulina ili drugog leka koju je dijabetičar uzeo za sniženje nivoa šećera u krvi,
  • nenormalnost hipofize ili nadbubrežnih žlezda, ili
  • nenormalnost u pohrani ugljenih hidrata, ili
  • proizvodnji glukoze u jetri.

Uopšteno, hipoglikemija se može podeliti na onu izazvanu lekovima i na onu koja nije izazvana uzimanjem lekova. Većinom se hipoglikemija javlja kod dijabetičara i izazvana je lekovima. Hipoglikemiju koja nije izazvana uzimanjem leka može se dalje podeliti na hipoglikemiju nastalu gladovanjem, u kojoj se hipoglikemija javlja nakon gladovanja, te na reaktivnu hipoglikemiju, u kojoj se hipoglikemija pojavljuje kao reakcija na jedenje, obično ugljenih hidrata (šećera). Najčešće je hipoglikemija kod dijabetičara posledica uzimanja insulina ili drugih lekova za snižavanje nivoa šećera u krvi. Ako je doza previsoka za količinu pojedene hrane, lek može previše sniziti nivo šećera u krvi. Ljudi sa dugotrajnom teškom šećernom bolesti su posebno skloni teškoj hipoglikemiji. To se događa zbog toga što ostrvca ćelija pankreasa ne proizvode normalno glukagon, a nadbubrežne žlezde ne proizvode normalno adrenalin, glavni direktni mehanizmi kojima telo sprečava nastanak niskog nivoa šećera u krvi. Mnogi drugi lekovi, osim lekova za šećernu bolest, a najupadljivije pentamidin koji se koristi za lečenje jednog oblika upale pluća povezane sa AIDS-om, mogu takođe izazvati hipoglikemiju.

Hipoglikemija se katkada uočava kod ljudi sa psihološkim smetnjama koji potajno uzimaju insulin ili hipoglikemički lekove. Ljudi koji to verovatno čine su oni koji imaju pristup lekovima kao što su zdravstveni radnici ili rođaci bolesnika sa šećernom bolešću. Uzimanje alkohola, obično kod ljudi koji mnogo piju a ne jedu duže vreme (što iscrpi ugljene hidrate pohranjene u jetri), može dovesti do teške hipoglikemije i posledičnog stupora. stupor izazvan hipoglikemijom može se čak pojaviti kod osobe čiji je nivo alkohola u krvi ispod onog koji se pravno dopušta za upravljanje vozilom. Policija i osoblje hitne pomoći možda ne shvataju da je stuporozna osoba čiji dah oseća po alkoholu u hipoglikemiji, a ne samo pijana. Dugotrajnija jako opterećenje retko uzrokuje hipoglikemiju u suprotnom zdravih ljudi. Produženo gladovanje uzrokuje hipoglikemiju samo ako osoba ima neku drugu bolest, naročito bolest hipofize ili nadbubrežne žlezde ili ako pije velike količine alkohola. Rezerve ugljenih hidrata u jetri mogu pasti tako nisko da telo ne može održati zadovoljavajući nivo šećera u krvi. U nekih ljudi sa nenormalnosti jetre, samo nekoliko sati gladovanja može dovesti do hipoglikemije. Odojčad i deca sa nekom nenormalnošću u bilo kom sistemu jetre enzima koji metabolišu šećere mogu između obroka razviti hipoglikemiju. Neki ljudi koji su bili podvrgnuti izvesnim operacijama na želucu razviju hipoglikemiju između obroka (alimentarna hipoglikemija, vrsta reaktivne hipoglikemije). Hipoglikemija se javlja jer se šećeri vrlo brzo apsorbuju, te podstiču prekomernu proizvodnju insulina. Visok nivo insulina uzrokuje brzi pad nivoa šećera u krvi. Retko se alimentarna hipoglikemija pojavi kod ljudi koji nisu bili podvrgnuti hirurškom zahvatu, u kojih se to stanje naziva idiopatska alimentarna hipoglikemija.

U prošlosti su doktori bili skloni postaviti dijagnozu reaktivne hipoglikemije ljudima koji su imali simptome slične onima kod hipoglikemije 2-4 sata nakon jela, ili su hipoglikemijom proglašavali stanje sa nejasnim simptomima (uglavnom umorom). Međutim, merenje nivoa šećera u krvi tokom pojave tih simptoma ne ukazuje na pravu hipoglikemiju. Pokušalo se simulirati reaktivnu hipoglikemiju pomoću testa podnošenja šećera uzetog oralnim putem (oralni test tolerancije glukoze, OGTT), ali taj test ne odražava tačno šta se događa nakon normalnog obroka. Tip reaktivne hipoglikemije koja se javlja kod beba i dece uzrokuju vrste hrane koje sadržavaju šećere fruktozu i galaktozu ili amino kiselinu leucin. Fruktoza i galaktoza sprečavaju otpuštanje glukoze iz jetre, leucin podstiče prekomerno stvaranje insulina iz pankreasa. U oba slučaja rezultat je nizak nivo šećera u krvi neko vreme nakon jedenja hrane koja sadrži te hranljive materije. Kod odraslih osoba, uzimanje alkohola zajedno sa šećerom, npr. kao džin i tonik, može ubrzati reaktivnu hipoglikemiju. Prekomerna proizvodnja insulina takođe može izazvati hipoglikemiju. Prekomerna proizvodnja može nastati iz tumora ćelija pankreasa koje proizvode insulin (insulinom) ili, retko, radi opšteg bujanja tih ćelija. Ponekad hipoglikemiju uzrokuje tumor van pankreasa jer proizvodi hormon nalik insulinu. Redak uzrok hipoglikemije je 1 autoimuna bolest u kojoj telo proizvodi antitela na insulin. Nivo insulina u krvi nenormalno se menja jer pankreas proizvodi velike količine insulina da savlada antitela. Takvo se stanje može pojaviti kod ljudi sa ili bez šećerne bolesti.

Hipoglikemija može takođe nastati i zbog bubrežne insuficijencije ili srca, raka, loše ishrane, nenormalne funkcije hipofize ili nadbubrežne žlezde, šoka i teške infekcije. Proširena bolest jetre, npr. usled virusnog hepatitisa, ciroze ili raka, takođe može dovesti do hipoglikemije.

Simptomi hipoglikemije

  • Iznenadna jaka glad
  • Glavobolja
  • Iznenadna teskoba
  • Drhtanje (drhtavica)
  • Znojenje
  • Zbunjenost
  • Nesvest

 Telo najpre odgovara na pad nivoa šećera u krvi otpuštanjem adrenalina iz nadbubrežnih žlezda i nekih nervnih završetaka. Adrenalin podstiče oslobađanje šećera iz telesnih skladišta, ali uzrokuje i simptome slične onima napada teskobe kao što su npr. znojenje, nervoza, drhtanje, slabost, lupanje srca, i katkada glad.

Teža hipoglikemija smanjuje snabdevanje mozga glukozom uzrokujući vrtoglavicu, zbunjenost, umor, slabost, glavobolje, neprilično ponašanje koje se može pogrešno shvatiti pijanstvom, nemogućnost koncentrisanja, nenormalnosti vida, napade nalik epileptične i komu. Produžena hipoglikemija može trajno oštetiti mozak. Simptomi teskobe i oštećenja funkcije mozga mogu početi polako ili naglo, napredujući u nekoliko minuta od blage nelagodnosti do jake zbunjenosti i panike. Najčešće su pogođeni ljudi koji zbog šećerne bolesti uzimaju insulin ili oralne hipoglikemika (lekovi za snižavanje nivoa šećera u krvi u obliku tableta). Kod pacijenata sa tumorom pankreasa koji proizvodi insulin simptomi se obično javljaju rano ujutru nakon noćnog gladovanja, naročito ako su skladišta krvnog šećera još više iscrpljena fizičkom aktivnošću pre doručka. U početku ljudi sa tumorom obično imaju samo povremene epizode ​​hipoglikemije, ali tokom nekoliko meseci ili godina, epizode ​​postaju sve češće i teže.

Dijagnoza hipoglikemije

Kada osoba bez dijabetesa ili u suprotnom zdrava osoba se počne  ponašati poput pijanca ili razvije druge pre opisane simptome karakteristične za oštećenje moždane funkcije, doktori treba da izmere šećer u krvi a zatim nivo insulina. Simptomi hipoglikemije retko se razviju sve dok nivo krvnog šećera ne padne ispod 5,0 mmol / L krvi, premda se ponekad simptomi pojave i pri malo višim nivoima, a neki ne razviju simptome sve dok nivo šećera u njihovoj krvi ne postane puno niži. Nizak nivo šećera u krvi uz simptome hipoglikemije potvrđuje dijagnozu. Ako simptomi nestaju čim se nivo šećera u krvi počne povećavati unutar nekoliko minuta od uzimanja šećera, dijagnoza je utemeljena. Doktor ispituje šećer u krvi pacijenta u lekarskoj ordinaciji. Šećer u krvi se može izmeriti kod kuće iz kapljice krvi koju se dobije ubodom u prst u vreme pojave simptoma i uređajem za nadziranje nivoa šećera u krvi, ali nadziranje šećera u krvi kod kuće preporučuje se samo dijabetičarima. Test podnošljivosti glukoze uzete na usta (test opterećenja glukozom, OGTT), koji se obično koristi za dijagnostikovanje šećerne bolesti, retko se upotrebljava za dijagnostiku hipoglikemije, jer rezultati često zavaravaju. Doktor može gotovo uvek naći uzrok hipoglikemije. Kako bi ustanovio uzrok hipoglikemije doktor mora uzeti bolesnikovu anamnezu, mora obaviti fizikalni pregled i jednostavne laboratorijske pretrage. Međutim, manji broj ljudi može biti potrebno smestiti u bolnicu zbog daljih pretraga. Ako doktor sumnja na autoimunu hipoglikemiju treba ustanoviti sadrži li krv antitela na insulin. Merenje nivoa insulina u krvi za vreme uzdržavanja od jela (katkada do 72 sata) može biti potrebno da se odredi ima li pacijent neki tumor koji luči insulin. U idealnom slučaju tumor se pronalazi pre operacije. Međutim, premda se neki tumori pankreasa koji luče insulin otkriju CT-om, MRI ili UZ pregledom, tumori su obično tako mali da ih se ne može prikazati tim tehnikama. Često je za otkrivanje tumora koji luči insulin potrebna operacija pretrage (eksploracija).

 

 

Lečenje hipoglikemije

Simptomi hipoglikemije se povlače unutar nekoliko minuta nakon uzimanja šećera u bilo kojem obliku, npr. u obliku bombona ili tableta glukoze ili voćnog soka, vode sa nekoliko kašićica šećera ili čaše mleka (sadrži laktozu, vrstu šećera). Ljudi sa epizodama hipoglikemije koje se ponavljaju, naročito dijabetičari, radije nose tablete glukoze, jer tablete djeluju odmah i osiguravaju stalnu količinu šećera. I dijabetičarima i nedijabetičarima sa hipoglikemijom koristi uzimanje šećera poslije obroka koji sadrži ugljenohidrate koji duže traju (npr. hleb ili krekeri). Kada je hipoglikemija teška ili produžena, a uzimanje šećera na usta nije moguće, doktori daju glukozu intravenski da spreče teško oštećenje mozga. Ljudi za koje se zna da imaju teške epizode hipoglikemije, za hitne situacije pri ruci mogu imati glukagon. Glukagon je belančevinski hormon koji luče otočići stanica gušterače, a koji podstiče jetru da stvara velike količine glukoze iz svojih ugljenohidratnih skladišta. Daje se u inekciji i uopšteno uspostavlja krvni šećer unutar 5-15 minuta. Tumore koji luče insulin treba ukloniti hirurškim putem. Međutim, kako su oni vrlo mali i teško ih je pronaći, operaciju treba obaviti iskusan specijalista. Katkada postoji više tumora, pa ako hirurg ne nađe sve, može biti potrebna druga operacija.

Nedijabetičara koji su skloni hipoglikemiji mogu izbeći epizode ​​čestim jedenjem malih obroka, a ne uobičajena tri obroka dnevno. Ljudi skloni hipoglikemiji morali bi nositi karticu za prepoznavanje ili narukvicu kako bi osoblje hitne medicinske pomoći znalo o kakvoj je bolesti reč.

 

AKTIVNO SE BORITE PROTIV DIJABETESA KORISTEĆI

 

 

REGULEX KAPSULE!

 

EKSTRAKT MEDICINSKE GLJIVE COPRINUS COMATUS  STANDARDIZOVAN NA 30%  POLISAHARIDA

 

Povoljno deluje na regulaciju nivoa glukoze i lipida u krvi i sprečava  komplikacije dijabtetesne bolesti                                                  

                                                      

 

 - Regulex stručno mišljenje Farmaceutskog fakulteta.pdf

 

REZULTATI SAVREMENIH ISTRAŽIVANJA POKAZUJU DA PREPARATI GLJIVE COPRINUS COMATUS:

-  POBOLJŠAVAJU SEKRECIJU INSULINA STIMULACIJOM BETA ĆELIJA PANKREASA

-  POVEĆAVAJU OSETLJIVOST ĆELIJA NA DEJSTVO INSULINA

-  PRODUŽAVAJU VARENJE UGLJENIH HIDRATA U CREVIMA I SPREČAVAJU BRZ ULAZAK GLUKOZE U KRVOTOK

(Bailey C.J, 1984; Ding Z., 2010.; Han C., 2006; Han C., 2008; Han C., 2009)

 

AKTIVNE KOMPONENTE: 

- POLISAHARIDI

-  KOMATIN (4,5 DIHIDROKSI-2-METIOKSIBENZALDEHID)

- ERGOTIONIN                                             

INHIBIŠUĆI NEENZIMSKU GLIKOZILACIJU PROTEINA UZ IZRAŽENO ANTIOKSIDATIVNO DEJSTVO

REGULEX KAPSULE UBLAŽAVAJU  KOMPLIKACIJE DIJABETESA KAO ŠTO SU: GUBITAK VIDA, OTKAZIVANJE RADA BUBREGA, NEUROPATIJA, DIJABETIČNO STOPALO I OŠTEĆENJE KRVNIH SUDOVA KOJE DOVODI DO INFARKTA I ŠLOGA.

OSIM NAVEDENOG, DOKAZANO JE I DA AKTIVNI SASTOJCI GLJIVE SMANJUJU NIVO UKUPNOG HOLESTEROLA I TRIGLICERIDA UZ PROTEKTIVNO DEJSTVO NA PANKREAS, JETRU I BUBREGE.

Doziranje: 2x1 kapsula mesec dana, zatim 1 kapsula dnevno

Ako se koristi uz postojeću terapiju antidijabeticima: 1 kapsula dnevno

 

Oprez: preosetljivost na sastojke proizvoda, kod osoba koji ga koriste uz postojeću terapiju antidijabeticima zbog moguće sledstvene  hipoglikemije (nizak nivo glukoze u krvi)

 

Uvoznik i distributer: International Trade System

Draže Pavlovića 8 Beograd, www.itsbeo.co.rs